Ivan Pernar tvrdi da amalgamske plombe sadrže 50% žive i da zubari uvjeravaju pacijente da su sigurne, unatoč potencijalnim rizicima. Ova tvrdnja je izazvala zabrinutost kod mnogih ljudi, posebno onih koji su skeptični prema cjepivima koja sadrže živu.

Amalgamske plombe, često nazvane 'srebrne plombe,' zaista sadrže živu. Sastoje se od približno 50% žive, uz druge metale poput srebra, kositra i bakra. Živa u ovim plombama je u stabilnom obliku, vezana za druge metale, što smanjuje njenu potencijalnu toksičnost.

Zabrinutost proizlazi iz činjenice da je živa poznati neurotoksin. Međutim, brojne znanstvene studije su istražile sigurnost amalgamskih plombi. Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) su obje pregledale dostupne dokaze i zaključile da su amalgamske plombe sigurne za upotrebu u zubnim restauracijama.

Studija objavljena u Journal of the American Dental Association pokazala je da količina žive oslobođene iz amalgamskih plombi je minimalna i ne predstavlja značajan rizik za zdravlje. Druga studija Europske komisije za znanstveni odbor za nove i identificirane zdravstvene rizike također je zaključila da upotreba dentalnog amalgama nije značajan rizik za ljudsko zdravlje.

Važno je napomenuti da, iako su amalgamske plombe općenito smatrane sigurnima, neke osobe mogu imati alergije ili osjetljivosti na metale koji se koriste u ovim plombama. U takvim slučajevima, alternativni materijali poput kompozitnih smola ili porculana mogu se koristiti.

U vezi s tvrdnjom da je koncentracija žive u pljuvački osoba s amalgamskim plombama 1000 puta veća nego kod onih bez njih, ovo je pretjerivanje. Studije su pokazale da, iako postoji blagi porast razine žive u pljuvački osoba s amalgamskim plombama, te razine su i dalje ispod praga koji se smatra štetnim.

Zaključno, iako amalgamske plombe sadrže živu, znanstveni konsenzus je da su sigurne za upotrebu u zubnim restauracijama. Tvrdnja da predstavljaju značajan rizik za zdravlje nije potkrijepljena dostupnim dokazima.